RSI Info 120

GLEDAJTE SVIJET OČIMA DJETETA

O okrugli, o šareni, o veliki svijete... kako je divno biti dijete!

Jeste li ikada razmišljali i uspoređivali naš odrasli i onaj manje odrasli dječji svijet. Pročitala sam i zapisala:

Čovjek žuri i troši, dijete se igra i uživa.
Odrasle je život uozbiljio, dijete je razveselio.
Ljudi stvaraju i zrelošću daju ozbiljni ton životu. Dijete je utjelovljena radost, trčeće čudo.
Odrasli pamte, dijete sanja.
Veliki grade, djeca uživaju.
Veliki se svađaju, djeca se pjesmom mire i drugima donose mir.
Riječi odraslih su mudre i teške, dječji govor je jednostavan i lijep.
Odrasli uvjeravaju i prijeti, dijete se smiješi i osvaja.

U svakom od nas sigurno se ponekad pojavi želja za povratak k onome što smo pogubili na putu odrastanja. Navukli smo oklope odraslosti, život nam je nametnuo okrutne igre u kojima je smijeh postao gubljenje vremena, a igra djetinjasta dokolica. Željeli bismo drugačiju odraslost. Sanjamo izgubljeno djetinjstvo i dok prebrojavamo uspjehe i brojke svoje zrele dobi, dijete u nama želi drugačiji život. Bezbrižniji i obojan bojama djetinjstva.

Mrštimo se životu želeći ga tako prestrašiti, a on nam odgovara istom mjerom.
Djeca svojim otvorenim pogledom znaju živjeti i život pretvoriti u bajku. Koliko puta ste poželjeli barem ponekad, jedno poslijepodne ili večer, biti kao oni. Veseli, bezbrižni, zaigrani, nestašni...

Često poželimo odbaciti svoje igračke odraslih koje su tako skupe i besmisleno nam nameću pravila koja ne možemo pratiti. Zaželimo da nam netko ispriča lijepu priču za dobar san i da nas umjesto budilice probudi glas i dodir nekoga tko nas voli. Standardi su nam porasli, želje se umnožile i naša nezasitnost postaje ponor koji ne možemo prijeći.

Poželimo stoga dječje oči da bolje vidimo svijet i jednostavnost djeteta - da bolje razumijemo život.

To ne znači bježati od odgovornosti u svom životnom poslanju, ali opustimo se ponekad.

Potrudimo se češće i vratimo se u vlastito djetinjstvo. Ono će se ponovno nastaniti i u našoj ozbiljnoj odraslosti. Kao dar i bogatstvo. Bit ćemo kreativniji i otvoreniji u svijetu velikih.
Dok djecu učimo životu, dok strepimo nad njihovom sudbinom, i dok ih želimo zaogrnuti sigurnošću i ljubavlju ne zaboravimo i sami zahvalno uzeti dar koji nam oni pružaju. Učimo od njih.
Neka sreća djece i nama vrati barem mrvice izgubljenog djetinjstva koje sanjamo. Dijete ne može pamtitit zlo, u njegovu srcu ima mjesta samo za radost. Na dječjem licu se istovremeno zrcale i suza i osmijeh. Dijete sve doživljava kao dar i veseli se sitnicama. To su najljepši darovi koje nam djeca pružaju. Možemo li ih prihvatiti i pronaći za njih važno mjesto u hrpi bespotrebnog i otrovnog tereta koji vučemo za sobom?

Pokušajmo! Mislim da bismo trebali. Nemojmo biti djetinjasti, ali budimo djeca, barem malo, svakodnevno malo više. Isplati se!

Ugodno vam čitanje i dobru zabavu uz stranice, vaših i naših novina, a do prosinca i našeg novog izdanja... svakog dana, svakog trenutka pazite na sebe i naravno jedni na druge.

Vaša Urednica

Vesna Ilić