U životnim izborima koji se svakodnevno postavljaju pred nas nastojimo uvijek uzeti i prigrliti ono što smatramo važnim i što nas je nekom čarolijom privuklo. U taj naš izbor uložimo svoju energiju, vrijeme, srce i sposobnosti. Pomalo se zaljubimo u naš izbor životnih važnosti. On nas nosi, daje nam siguran osjećaj da nismo nevažni, ispunjava naše srce mislima kako radimo i živimo nešto veoma važno i života vrijedno.

Ponekad nas naš izbor drži zatočenima u zlatnoj krletki osjećaja da smo u nečem beskrajno dobri i da bilo što drugo nikada neće biti toliko jako dio nas. Nerado bismo dirali u listu prioriteta koju stalno imamo ispred sebe. Plašimo se novog potresa i panične neizvjesnosti.

Možda opijeni svojim izborom ne vidimo druge prilike koje nam poput pijeska klize kroz prste života. Zarobljeni svojim svijetom postajemo slijepi za druge boje i gluhi za neobične, možda avanturistične tonove životnih melodija koje bismo, možda, ipak koji put trebali barem načas osluhnuti.
Možda bi tada oduševljenost onim u što smo tako vrtoglavo uronjeni malo splasnula, ali možda se još i više učvrstimo u opijenosti izbora koji već dugo slavimo.

U životu, sve je stvar izbora.

Na dobro se lako naviknemo. Dobar život, kvalitetni odnosi, veseli razgovori i blistavi dani preplave naš život za tren. I čini nam se da su oduvijek tu, da smo s njima rođeni. Budimo se s osmijehom i dan nam bude samo produžetak sna. Sve nam je pri ruci i život sliči mirnoj rijeci. Dobro je postalo dio nas, pa nas možda potrese samo pokoja nevolja bliskih ljudi i opet se žurno ušuškamo u svoj ružičasti život. Navikli smo se na njega - kao da je po sebi razumljiv i logičan. Dobrota potiče dobrotu, pažnja se pretapa s osmijehom. Ništa ne doživljavamo kao dar, nego kao pravo i izbor da u tom uživamo.

Sreća je stvar izbora!

No, i na loše se čovjek navikne. Pa mu crni dani postanu svakodnevica. Ulijenimo se u svojoj nevolji i srce nam se nekako s njom sprijatelji. Ne da nam se ništa mijenjati. Možda bude gore. Neka ide ovako. Loše. Dan postaje siv, hladan, riječi bezosjećajne i ništa ne boli. Iz dana u dan zaboravljamo svoje snove, sve podnosimo jer ne može biti niti bolje, niti drugačije. Isplati li se truditi, mijenjati, boriti, ulagati ili se lakše pomiriti sa takvim životom?

I nesreća je stvar izbora!

Kao nepopravlji sanjar ne prestajem vjerovati u čuda. Možda je doista samo malo, malo potrebno da se pokrene nepokretno i nasmiješi smrznuto. Malo je istinske ljubavi potrebno da se zavrti vrtuljak dobrote. Ljubav raste od svakodnevnih pažnji i treba je zalijevati strpljivošću.

Možda je doista malo, sasvim malo potrebno da život opet krene putem kojim želimo. Ljubav i dobrota uvijek donose svoje plodove. Možda... ne znamo dok ne probamo. Postoje putokazi. Sami odlučujete kojim putem ćete krenuti. Nijedan nije pogrešan.

Jedno je jasno – TREBA IMATI SNAGE i HRABROSTI ZA SREĆU!

Želimo vam ugodno čitanje i dobru zabavu uz stranice, vaših i naših novina, a do LISTOPADA i našeg novog, 109. izdanja... pazite na sebe i naravno jedni na druge.

vaša Urednica

Vesna Ilić