Sve što treba znati o tome kako treba živjeti, što činiti i kakav biti, naučimo još kao djeca, u obitelji, u vrtiću, školi, kroz igru... Ako pogledamo iz tog kuta shvatit ćemo da mudrost ne čeka na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krije u pješčaniku dječjeg igrališta.

Od malih nogu uče nas:

Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Čarobne riječi koje otvaraju sva vrata – oprosti, izvoli, molim, hvala.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se one sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stapka u visinu, nitko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama.

Sve što trebamo znati sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.

Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške i odrasle i zvučne riječi, primijenite na život svoje obitelji, posao, svijet u kojem živimo - i vidjet ćete da će pravilo ostati jasno, točno i čvrsto.

Pomislite, koliko bi bolji bio naš svijet kad bismo češće podjelili s drugima i igrali pošteno. Ili kad bi se svi pridržavali pravila da svaku stvar vrate onamo gdje su je našli i da počiste nered za sobom. Ili da ne uzimamo ono što nije naše. Ili da zatražimo oprost kada povrijedimo nekoga...

Koliko bi bili sretniji da živimo uravnoteženo. Onako kako su nas učili, konzumirati svega pomalo. Samo kada imamo unutrašnji mir možemo crpiti snagu iz vlastite energije, biti uravnoteženi, dobro komunicirati, donositi ispravne odluke i uživati u životu.
Životna je istina, ma koliko smo već odrasli, kad izađemo u svijet, najbolje se držati za ruke i ne udaljavati se od svojih prijatelja.
Život je u svojoj biti jednostavan, samo ga s odrastanjem stavljamo u složenije okvire i dodajemo mu težinu.

Stariji smo, hrabriji, samostalni smo, no da li smo mudriji? Ponekad se pitam gdje li smo izgubili smisao za jednostavno gledanje na stvari?

Zaboravili smo da čuda postoje i da se svakog dana dešavaju oko nas. Iz sjemenke nastaje život. Nakon noći svane. Poslije kiše zasja sunce. Mali koraci stvaraju velika djela.

Zato još uvijek vjerujem u čuda i ne odustajem. Slavim život i vjerujem da će se i dalje pokazivati u svoj svojoj jednostavnoj veličanstvenosti.

Želimo vam ugodno čitanje i dobru zabavu uz stranice, vaših i naših novina, a do SRPNJA i našeg LJETNOG DVOBROJA... pazite na sebe i naravno jedni na druge.

vaša Urednica

Vesna Ilić